Ljubavna poezija:

Noćas bih mogao napisati najtuznije stihove. Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." Noćni vjetar kruzi nebom i pjeva...

Noćas bih mogao napisati najtuznije stihove. Volio sam je, a katkada je i ona mene voljela. U noćima kao ova, bila je u mom naručju... Ljubio sam je, ah, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam nju volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtuznije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slusati noć beskrajnu, jos mnogo beskrajniju bez nje. I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla sačuvati. Noć je posuta zvijezdama, a ona nije uza me.

To je sve... U daljini netko pjeva. U daljini... Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila. Kao da je hoće pribliziti, moj pogled je iste. Moje srce je iste, a ona nije uz mene.

Ista noć prekriva bijelinom ista stabla. No mi, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam volio! Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao i prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno jasno tijelo... Njene beskrajne oči.

Vise je ne volim, zaista, no mozda je ipak volim? Tako je kratka ljubav, a zaborav tako dug.